Imaš znanje i zvanje i osećaj da nije dovoljno, da je trebalo da si već na nekom još boljem mestu, da si postigla više u životu. Želiš da napreduješ u karijeri, da imaš višu poziciju i odgovornost, ali stalno strepiš da nisi nešto zabrljala. Unutrašnji monolog te stalno kinji, posebno kada napraviš grešku, dok za druge imaš reči podrške kada oni pogreše.
Ostvareni ciljevi te ne ispunjavaju. Osećaš da ti treba više mira i prisustva u onome što radiš. Nekada odlažeš da počneš ono što je bitno, pa posle zbrzaš i ne budeš zadovoljan kako si uradio posao. Imaš cilj koji ti je važan i nikako da kreneš ka njemu.
Nisi zadovoljan svojim radom (moglo je i bolje!), čak i kada drugi jesu. Želiš da ti se vrati osećaj ponosa i zadovoljstva urađenim poslom. Drugi ti govore šta sve znaš i dive ti se, a ti misliš da to nije ništa.
Sumnjaš da tvoj rad nije dobar dok radiš, zbog toga prokastiniraš. Radije bi da prosto uradiš, završirš i ideš dalje u dan. Opterećuješ se sitnicama koje nikome drugom nisu bitne, umesto da energiju usmeriš na ono što će te ti stvarno doneti napredak u karijeri.
Želiš sigurnost u svoje sadašnje veštine i plan napretka za dalje.