Kreativno postavljanje ciljeva i njihova anatomija

Ova godina, kako god da je doživljavate, izbacila nas je iz svakodnevice i pozvala na kreativnost osmišljavanja života u drugačijim okolnostima, ograničavajući mnogo toga što smo podrazumevali i na šta smo bili naviknuti. Život nije stao “dok sve ovo ne prođe.” Najbolji lek svakako je povratak svom unutrašnjem svetu i svojim poslovima i stvarima – konkretno pišem o ciljevima i načinima na kojima možemo postaviti i otkriti svoje prave ciljeve.

Naše društvo glorifikuje one “koji znaju šta hoće, koji znaju da traže i da to dobiju,” i u tom smislu jako sam se loše osećala svaki put kada je treba da “definišem tačno šta hoću,” na primer od posla, a nisam znala tačno šta je to. Veoma me je frustrilo to što ne znam odgovor na nešto što bi trebalo da bude jednostavno pitanje. Čitajući “Design Your Life” shvatila sam da, kada je takvo pitanje postavljeno, odgovor se ne može dati odmah, precizno i jednoznačno. Ono što sam zapravo ranije bezbroj puta pokušavala da uradim je da inženjerskim postupkom razmišljanja (podacima, svojim prethodnim iskustvima, zaključcima, onim što znam i onim za šta sam se školovala) rešim pitanje koje se na taj način ne može rešiti: “Šta želim?” ili “Šta želim novo?” Rešavajući ova pitanja tim pristupom, moji izbori su uglavnom ponovo vodili u frustracije i razočarenja. Zapravo, ono što sam kasnije razumela, to je sve postupak osvešćivanja onoga što uživamo dok radimo, ljudi sa kojima nam prija da intereagujemo i da li je nešto za nas ili ne, umesto pokušaja da se napravi izbor, a zatim bude dobar u tome što je izabrano. Pitanja “Šta želim?” i “Šta želim novo?” tiču se kreativnosti – osmišljavanje nečeg novog, testiranje u stvarnosti i ugrađivanje povratnih informacija u to novo. Dakle rešenje se ne može naći dok se “ne isproba u praksi” – kakav je osećaj, šta su prednosti, šta su nedostaci. Kao i neko jelo, ne možemo znati da li nam se dopada, ako ga nismo probali 🙂

Šta su i čemu služe ciljevi?

Svaki naš dan ima 24 časa.
U tih 24 časa imamo na raspolaganju našu energiju tog dana (elan za rad, raspoloženje, koncentraciju), naša sredstva (novac, prevozno sredstvo, računar itd).
Našim postupcima mi ulažemo tu energiju i sredstva u nešto. Šta je to nešto? Posao? Deca? Zdravlje? Zarađivanje više novca? Brige? Previše razmišljanja? Razonodu? Kreativnost?

Ako svesno znamo šta je ono što želimo da postignemo i ostvarimo, lakše će nam biti da svoje postupke svakog dana usmerimo u tom željenom smeru. Ciljevi su važan element organizacije vremena jer daju motivaciju i fokus našim postupcima, omogućavaju nam da manifestujemo našu izvornu i autentičnu energiju kroz ono što radimo i ono kako živimo svakog dana. Pojednostavljeno, stvaramo naš zivot i našu stvarnost postupcima iz trenutka u trenutak. Ti postupci su motivisani nekim našim mislima, potrebama, obrascima ponašanja, reakcijama na stvarnost itd. Ciljevi, planiranje i organizacija sami po sebi zvuče kao antonim kreativnosti, spontanosti i slobode, što u literaturi o efikasnosti i organizaciji najčešće i jeste baš tako predstavljeno. Ciljevi su svesno promišljanje i kreiranje našeg života.

Da li znamo šta je NAMA važno?

Ovo je jednostavno i kompleksno pitanje istovremeno. Zašto? Zato što je u ono što verujemo da je nama važno, osim onoga što nam je autentično važno, utkano i ono što društvo, socijalni uslovi, vaspitanje, obrazovanje i okolina nameću kao uspeh. Moji ciljevi koje sam postavljala tokom školovanja dobro su funckinisali za efikasno završavanje fakulteta, međutim, racionalno razmišljajući o tome šta bi trebalo da radim u odnosu na školovanje, veštine i ambicije doveli su me do energetske iscrpljenosti nakon fakulteta i velike praznine. Zapravo, ono što mi je tada nedostajalo je osećaj za sebe.
Drugi kamen spoticanja mogu da buu manipulativni ciljevi – kada imamo skriveni cilj ispod našeg cilja (skriven je često i za nas same). To su svi ciljevi kojima pokušavamo da dobijemo validaciju, odobravanje, prihvatanje ili ljubav. Tada to nisu naši pravi ciljevi, već jednostavno sredstvo koje će nam pomoći da se osećamo bolje. Ovakvu vrstu ciljeva najlakše prepoznajemo kada ih ostvarimo – možda osetimo kratku, možda nikakvu satisfakciju jer smo od toga što nam je bio cilj očekivali da nam donese nešto drugo i da se to drugo nekim čudom promeni. A to drugo se ne promeni. Važno je osvestiti ovakve ciljeve i generalno akcije u koje ulažemo energiju kao sredstvo da bi nešto drugo postigli.
Primer: Manično vežbanje i opsednutost fizičkim izgledom u pokušaju da zadobijemo pažnju potencijalnih partnera. Često nam to donese benefit u vidu boljeg izgleda, međutim, ono što smo zapravo želeli nismo dobili i ostajemo i dalje nezadovoljni.
Ili preuzimanje posla koji niko drugi ne želi da uradi da bi se dokazali kao vredan radnik i zadobili priznanje. Zatrpani smo poslom i vredno radimo, dobijamo priznanje, međutim vremenom postajemo duboko nezadovoljni i neostvareni onim što radimo jer em radimo mnogo em je puno toga što nema veze sa našim interesovanjima (po pretpostavci da preuzimamo na sebe posao koji zaostaje).

“Kada smo u skladu sa našim istinskim ja, vidimo stvari jasno i osećamo da smo u stanju toka. Postajemo fokusirani na rešenja umesto probleme. Stvari počnu da deluju mnogo ostvarivije kada počnemo da obraćamo pažnju na naše iskrene potrebe i želje. Prilike i ljudi dolaze u naš život pomažući nam na načine koje nismo mogli ni da zamislimo. Zapravo, počinjemo da imamo više sreće.”

“Adult Children of Emotionally Immature Parents: How to Heal from Distant, Rejecting, or Self-Involved Parents” – Lindsay C. Gibson

Alati za kreativno postavljanje ciljeva

Alati design thinking-a [1] su alati koje koriste dizajneri kako bi došli do što kvalitetnijih ideja za novi proizvod/rešenje. Kreativnost se obično povezuje sa umetničkim aspiracijama, međutim po definiciji je upotreba mašte i originalnih ideja da bi se kreiralo nešto novo (naši ciljevi). Ovde izdvajam tehnike koje su meni bile relevantne i korisne.

Vežbe za kreativnost

  • Dnevnik aktivnosti. Vodi se u toku nedelju dana, beleže se dnevne aktivnosti uz osećaj koji kod nas stvaraju, koliko kod nas bude posvećenosti, da li nam daju ili crpe energiju i da li smo u stanju toka dok te radnje obavljamo. Ovo nam daje uvid u aktivnosti koje su u skladu sa nama i one koje nisu.
  • Asocijacije. Iz prethodnog dnevnika (ili iz razmišljanja) izaberu se tri aktivnosti: jedna kojoj se lako posvetimo i drži nas zainteresovanim, druga koja nam daje energiju dok je obavljamo i treća koja nas drži u toku. Aktivnost je centralna reč naše mape uma i od nje pišemo 4-5 reči koje nam prve padnu na pamet. Zatim za te nove reči ponovimo postupak i generišemo novih 20-tak reči. Postupak ponovimo još jednom ili dva puta. Onda pogledamo mapu i koje su to reči koje nam prvo zapadaju za oko od krajnjih reči? Da li one imaju neki nov smisao za nas? Šta nam govore i kako možemo da ih spojimo u jedan crtež (dovoljno je da budu čičagliše u pitanju)? To uradimo za svaku od aktivnosti. Ova vežba nam pomaže da zagrejemo naš um da spaja i osmišljava stvari, bez da o njima previše misli i kritički ih osuđuje i zato je vrlo važno da se vežba radi brzo.
  • Tri životna petogodišnja plana. Design thinking zagovara stav da se uvek razvijaju tri ideje kada je potrebno napraviti nešto novo jer je krajni rezultat značajno kvalitetniji. U ovom slučaju razvijamo tri plana (1) da nastavimo da radimo ono što radimo, (2) da naše zanimanje potpuno nestane na kugli zemaljskoj šta bi radili i (3) da ne moramo da brinemo o novcu i da znamo da se nikko neće smejati šta bi radili?

Generisanje što više opcija

U fazi kada istražujemo šta bi moglo sledeće, bitno je generisanje što više opcija i kao i da pratimo ono sa čime rezonujemo.

  • Razgovori i intervjuisanje ljudi koji rade ono što mislimo da bi i nama bilo zanimljivo. Čak i kada ih ne poznajemo, ako ih kontaktiramo sa konkretnim i relevantnim pitanjima, vrlo verovatno je da će nam odgovoriti, posvetiti pola sata svog vremena.
  • Zamišljanje svih aspekata našeg života sa izabranom jednom od opcija i uživljavanje u tu opciju na jedan dan. Tako uradimo za tri nama najinteresantnije opcije. Kako nam se to čini?
  • Od velikog broja opcija izaberemo samo one najbolje, a sve ostale odbacimo.
  • Napravimo izbor neke od naših ideja i isprobamo je u praksi. Posmatramo osećaje koje u nama budi – da li nas interesuje, da li smo u stanju flow-a, gde idemo sa ove pozicije.

Jutarnje stranice

Ova praksa je iz knjige “Put umetnika” [5] – svako jutro pišu se tri stranice. Jedino pravilo je da pišete šta god da vam je na pameti, koliko god nepovezano bilo i koliko god nemalo smisla. Cilj ove vežbe je oslobađanje od cenzora – samokritikujućih misli koje sabotiraju sve naše ideje i misli pre nego što postanu postupci (a i kada postanu), kreiranjem teksta bez smisla i strukture. To je jedan od načina da se oslobodi kreativnost, autentičnost i da lična energija počne da teče. U stranicama sami sebi možete postavljati pitanja i na njih odgovarati sledećeg dana. Dođu kao melem na ranu za svakoga ko se oseća zaglavljeno, apatično, bezvoljno.

Najčešće blokade

  • Biranje od onoga što je dostupno. Ovo je nedostatak strpljenja, mašte ili jednostavno emotivna glad za nečim te se zadovoljavmo onim što je dostupno odmah i sada, pomešano sa uverenjem o sopstvenoj nedovoljnosti. Prava stvar bila bi kreirati priliku koja je baš po našoj meri istraživanjem, pitanjima, izražavanjem onoga što želimo.
    Primer: ako tražimo patike za trčanje u radnji koja prodaje 3 modela, vrlo je moguće da nam ni jedan od tih modela ne odgovara. Možda ni ne znamo kakve nam patike odgovaraju. Ako se malo raspitamo, potražimo po internetu, probamo 10-tak različitih modela patika koji su nam se dopali, mnogo je veća verovatnoća da ćemo odabrati one koje su nam sasvim po meri. Verovatno ćemo tada dobiti i neočekivani popust 🙂 Činjenica je da to zahteva više truda, međutim, rezultat je da imamo dobre patike koje ćemo sa uživanjem koristiti.
  • Fokusiranje na proces. Ne postavljamo kao cilj ono što želimo, već odmah razmatramo kako da do toga dođemo i postavljamo kao cilj sam proces dolaženja do cilja. Na ovaj način se ograničavamo na taj naš proces ne ostavljajući prostora da se pojavi neko drugo, možda lakše i jednostavnije rešenje.
    Primer: Želim da prodam auto. Unapred me smara pomisao kačenja oglasa, cenkanja sa raznim zainteresovanim stranama, preganjanja oko puknute farbe na braniku i da li je kilometraža prava. Ovo sve zapravo nije fokus na prodaji auta, već na proces objavljivanja oglasa i prodajem putem oglasa. Time “privlačim” napornu prodaju putem oglasa, a možda bi kupac bio neko ko iz moje okoline. Ili neko ko se sam javio jer ga je auto interesovao.
  • Umanjivanje ciljeva sa previše razmišljanja. Jer ne znamo dovoljno, jer nemamo dovoljno (novca, iskustva), jer… Umanjićemo ono što želimo, možda zbog svojih nesigurnosti i uverenja, možda da bi sveli na ono što je ostvarivo.
  • Obeshrabrivanje i kolebanje. Prvu prepreku i kritiku koristimo kao ubojito oružije protiv nas samih, da nećemo uspeti. Prečesto menjamo pravac i/ili smer delovanja. To onemogućava da se fokusiramo na ono što želimo da osvarimo.

Kako formulisati ciljeve

Ciljevi se formulišu sadašnjem vremenu, prvom licu jednine, kao da je već ostvaren:”Ja sam …”, “Ja imam…”, “Ja radim…”
Potrebno je da ih bude 10.
Zapišite ih na papir i prepišite svako jutro ili kreirajte vision board sa slikama koje predstavljaju vaše ciljeve. Pisanje na papir zahteva mehaničku radnju i svojevrsna je potvrda naše namere.

*U terminologiji treninga Manifesting [1] koristi se i izraz rezultat umesto cilj, jednostavnosti radi ja sam se opredelila za cilj.

Ciljevi ne moraju težiti promeni, nekada želimo da situacija kojom smo zadovoljni ostane takva kakva je sada – u takvom tempu, rastu, na istom mestu – npr harmonični odnosi sa bližnjima, trenutni način ishrane/treninga, napredovanje na poslu itd.

A sada pitanje za vas: da li imate svoje ciljeve? Da li postavljate svoje ciljeve na papiru? Ako da kada to radite? Ako ne zašto ne?

Reference

[1] “Design Your Life” – Bill Burnett and Dave Evans
[2] Trening “Manifesting” – Kreiranje uspeha
[3] “Primal Leadership” – Daniel Goleman, Richard Boyachich and Anny McKey
[4] “Adult Children of Emotionally Immature Parents: How to Heal from Distant, Rejecting, or Self-Involved Parents” – Lindsay C. Gibson, PhD
[5] “The Artist’s Way – A Spiritual Path to Higher Creativity” – Julia Cameron
[6] “Veliki iskorak (org. Playing big)” – Tara Mohr

Ted Talk Billa Burnetta sa Stanford-a

1 reply

Trackbacks & Pingbacks

  1. […] što ne znate, otvara vam prostor za eksperimentisanje i istraživanje. Više o tome sam pisala ovde. Sve je to u redu. Niko nije ni super motivisan ni oduševljen svojim poslom 24/7. To je prirodno i […]

Comments are closed.